Ko čita knjige i koga zanimaju proročanstva, sigurno je pročitao najčivenija, od braće Tarabić. A šta kriju ovo proročanstva. Pročitajte pažljivo.

U jednom delu kazivanja, poznati kremanski prorok Mitar Tarabić govorio je o nekoj neiscrpnoj energiji: “Umjesto da kose i plaste ljudi će kopati svude, de treba i de ne treba a te će sile biti svude oko njih, samo što neće umijeti da zbori i da im kazuje: Daj, uzmite me, zar ne vidite da sam tuj, svude oko vas. Tek poslje mnogo ljeta, ljudiće se sjetiti ove sile prave, pa će vidjeti kakvu su ludost činjeli sa tijem svojim rupetinama. Biće te sile i u samim ljudima, ali će proći podosta vremena da je oni doznaju i upotrebe… Kad se to bude zgodilo, ljudi će se kajati što to prije nijesu doznali, jerbo je to doznanje sasvijem prosto”. (Mitar Tarabić, Kremane, 1829-1899).

 

Pretpostavka je da se u svetu ništa nije istraživalo sa toliko upornosti i vere kao kada je u pitanju perpetuum mobile. Ali, o tome je ostalo jako malo tragova jer se neuspeh najčešće prikrivao. Osim toga, od kako je Pariska akademija nauka 1775. godine zauzela stav da je perpetuum mobile “mašina koja nikada neće proraditi”, svet nauke je opterećen zaverom ćutanja o ovoj temi.

Rasprava o perpetuum mobilu ostavljena je zanesenjacima i nepopravljivim optimistima, a zvanična nauka je digla ruke od ove teme, što ne znači da se sa istraživanjima stalo. Naprotiv, perpetuum mobile je i dalje privlačio pažnju kako naučnika tako i laika, ali ne javno. Naučnici svake zemlje tajno rade na ovome, jer svi su svesni da bi im perpetuum mobile doneo neslućene mogućnosti.

Međutim, jedan čovek se odvažio i dokazao je da mašina postoji, a čak i služi svrsi. Da li su Tarabići, predvideli ono što je patentirao novosadski pronalazač i akademik Veljko Milković. Naime, Milković je pomerio graniice nauke i oborio je sve moguće teze da perpetum mobile ne posoju, za to je čak dobio i brojna priznanja od svetskih naučnika, a njegovi izumi se u svetu odavno primenjuju.

Prvi put je, prema rečima stranih naučnika, dokazano da se iz jednog mehaničkog procesa može dobiti više energije nego što je u njega uloženo. Milkovićev “dvostepeni mehanički oscilator”, na osnovu koga je on patentirao jedinstvenu pumpu za vodu, obišao je svet.

Iako deluje jednostavno, prema rečima naučnika, radi se o fundamentalnom otkriću – spoju poluge i klatna, ljuljaške i klackalice kojim se dobio novi mehanički uređaj, koji može da olakša brojne teške poslove među kojima su vađenje nafte, rad teških presa, proizvodnju struje.

Reč je o čistom izvoru energije, koji može da spreči konflikte u svetu.

– Cela nauka i tehnika otišle su u pogrešnom pravcu. Sad imamo napredniju tehniku, koja radi po potpuno novim principima. Imamo klatno i polugu i inetrakciju klatna i poluge. Arhimed se bavio polugom, Galilej klatnom, ali nisu se mogli udružiti zato što nisu živeli u isto vreme… Oni nisu mogli sarađivati, a ove dve stvari nisu spajane – kaže Milković.

On navodi da ovo znači “da imamo izobilje energije od gravitacije, jer klatno osciluje usled gravitacione sile, gravitacija je nepotrošiva i na nju ne možemo uticati. Imamo potpuno prirodnu energiju, koja ne može da se potroši“.

Malo kroz šalu ovaj istraživač kaže: “Ovo može biti i dobra teretana, u kojoj bi se struja proizvodila snagom ljudskih mišića, a kako kaže na taj način bi se rešio problem nezaposlenosti. Ovde bi se svaki čovek bavio sportom, a za razliku od plaćanja teretane, ovde bi za vežbanje bili plaćeni”.

Milković kaže da je ovo njegovo otkriće zatalasalo svet. Koristeći njegov princip u Italiji se već prave pumpe za vodu, a proučavanjem njegovog patenta bave se i u Americi, Indiji, Meksiku…

Pre 11 godina, američka organizacija “Nju enerdži kongres” ovaj patent proglasila je za jedan od 100 najboljih energetskih tehnologija, a Gravitaciona energetska korporacija iz Amerike nagradila ga je s 200 deonica.

Gluva na nova otkrića nije ostala ni država – za svoje istraživanje novosadski pronalazač dobio je sredstva i od republike i od pokrajne. Ulaganje se isplatilo.

Veljko Milković rođen je 1949. u Subotici i od 1952. živi u Novom Sadu gde se školovao i studirao istoriju. Pored zanimanja za prošlost, bavi se istraživanjem, pronalazaštvom, inovacijama, izučavanjem istorije pronalazaka, futurističkim projektima, pisanjem…

Milković ima oko 114 pronalazaka, od toga 40-ak objavljenih pronalazaka od kojih su neki u višegodišnjoj primeni i 29 odobrenih patenata.